Ako ste odrasli u Jugoslaviji, velika je vjerovatnoća da ste ovaj predmet viđali svakog jutra u kuhinji. Stajao je na polici, kredencu ili stolu – tih, čvrst i pouzdan. Riječ je o ručnom mlinu za kafu, najčešće izrađenom od mesinga, koji je decenijama bio neizostavan dio svakog doma.
U vrijeme kada se kafa kupovala u zrnu, a ne u vakumiranim pakovanjima, mlin za kafu bio je simbol jutarnjeg rituala. Zrno bi se ubacilo u gornji dio, ručica bi se okretala strpljivo i polako, a prostorijom bi se širio prepoznatljiv miris svježe mljevene kafe – miris koji se i danas pamti s posebnom emocijom.
Ovi mlinovi nisu bili samo praktični, već i estetski vrijedni. Često ukrašeni gravurama s motivima lišća ili geometrijskih šara, bili su predmet koji se prenosio s generacije na generaciju. Nisu se kvarili, nisu trebali struju i trajali su decenijama.
Za starije generacije, ovaj predmet budi uspomene na sporija jutra, razgovore uz kafu i osjećaj doma. Za mlađe, on je često samo neobičan metalni cilindar čiju namjenu ne mogu odmah da pogode. Današnji aparati za kafu zamijenili su ručni rad brzinom i praktičnošću, ali su sa sobom odnijeli dio čari svakodnevnog rituala.
Ipak, u posljednje vrijeme, stari ručni mlinovi ponovo doživljavaju malu renesansu – kao dekoracija, kolekcionarski predmet ili čak funkcionalni alat za one koji cijene tradiciju i autentičan ukus.
Jer neki predmeti nisu samo stvari.
Oni su uspomene. ☕