Sinovi su se stidjeli oca koji je po selu popravljao tuđe ograde za hranu — poslije njegove smrti pola sela pojavilo se pred kućom, a svaki čovjek je nosio istu stvar u rukama…
Stari Adem nikada nije imao mnogo. Živio je u maloj kući na kraju sela, nosio isti smeđi kaput gotovo petnaest godina i svakog jutra preko ramena stavljao torbu s čekićem, kliještima, ekserima i komadom žice. Kada bi neko imao polomljenu ogradu, vrata štale koja se ne zatvaraju ili krov na kokošinjcu koji prokišnjava, zvao bi … Read more