„Gubi se iz moje avlije! Neću više da te vidim!“ povikao je šezdesetpetogodišnji gazda Ramo, udarivši svog starog psa drvenim štapom. Pas je bolno zacvilio, povukao se nekoliko koraka i spustio glavu. Dvanaest godina čuvao je to imanje, ali te večeri njegov gazda gledao ga je kao najgoreg neprijatelja. Ramo je ponovo podigao štap, a … Read more
„Makni se od mene! Zar moraš baš ovdje čistiti, pred mojim društvom?“ povikala je sedamnaestogodišnja Lejla, a zatim nogom udarila plastičnu kantu punu prljave vode. Kanta se prevrnula nasred školskog hodnika, voda se razlila preko pločica, a njena majka Fatima ostala je nepomično stajati s mokrom krpom u rukama. Oko njih su se okupili učenici, … Read more
„Nemojte je voditi, molim vas! Ona ne zna zašto je prodajemo!“ viknula je osmogodišnja Hana dok je njena majka predavala konopac krupnom mesaru na seoskoj pijaci. Djevojčica je ležala u očevom starom kaputu na drvenim kolicima, blijeda i iscrpljena od bolesti. Njena majka Zehra okrenula je glavu da sakrije suze, jer je znala da bez … Read more
„Vucite, proklete životinje! Neću vas hraniti da stojite kao dva kamena!“ urlao je zelenaš Rifat, udarajući bičem po leđima dvojice volova koji su nepomično stajali nasred blatnjave njive. Njihova velika tijela drhtala su od iscrpljenosti, ali nijedan nije napravio ni korak. Oko ograde okupilo se nekoliko seljaka, a niko se nije usuđivao prići čovjeku koji … Read more
„Ako ti je dijete bolesno, vodi ga doktoru, a ne dolazi meni plakati! Ovdje se radi, a ne prosi!“ odjeknuo je glas bogatog vlasnika pilane dok je pred dvadesetak radnika ponižavao mladog oca. Tridesetogodišnji Mirza Hadžić stajao je pred njim, držeći u rukama nalaze svoje šestogodišnje kćerke. Molio je samo nekoliko dana odsustva i unaprijed … Read more
„Prodao si grobove svojih predaka zbog nekoliko trulih dasaka! Dabogda ti se ime zatrlo, Milorade!“ povikao je seoski starješina pred okupljenim ljudima. Sedamdesetdvogodišnji Milorad Jovanović stajao je ispred mjesne zajednice, držeći u ruci izgužvani ugovor. Niko nije želio čuti njegovo objašnjenje, a najviše ga je boljelo što su među onima koji su ga osuđivali bili … Read more
„Napolje iz moje kuće! Zar ne vidiš kakvi mi gosti dolaze? Neću da mi nekakav prosjak sjedi pred uglednim ljudima!“ Sabina Kovačević stajala je na vratima raskošne vile, držeći za rukav promrzlog starca u iznošenom kaputu. Čovjek je imao gotovo osamdeset godina, sijedu bradu i ruke koje su se tresle od hladnoće. Napolju je bjesnila … Read more
„Domaćine, oprosti što kucam ovako kasno. Ne tražim mnogo, samo malo vode i mjesto da se ugrijem.“ Sedamdesetdevetogodišnji Vasilije Petrović otvorio je vrata svoje trošne kuće i ugledao nepoznatog čovjeka prekrivenog snijegom. Putnik je imao mokar kaput, promrzle ruke i malu torbu preko ramena. Iza njega se pružao mračan seoski put kojim te noći nije … Read more
„U ovoj torbi ima dovoljno novca da otplatiš dugove i spasiš kuću. Samo je sakrij i nikome ne govori!“ šapnuo je pedesetosmogodišnji Ibro, gledajući svežnjeve novčanica razbacane po kuhinjskom stolu. Njegova supruga Safija stajala je pored njega, blijeda od iznenađenja. Na stolu je ležala crna kožna torba koju je Ibro pronašao pored seoskog puta, a … Read more
„Nema hljeba za sebe, a slijepom mačku daje posljednje mlijeko! Eto šta starost učini od čovjeka!“ doviknuo je trgovac Rasim, dok su se muškarci ispred seoske prodavnice glasno smijali. Sedamdesetdevetogodišnja Hatidža zastala je nasred blatnjavog puta. U rukama je nosila malu limenu posudu s pola litra mlijeka, kupljenog od posljednjih nekoliko maraka. Nije se okrenula … Read more