Siromašna udovica je svake noći krišom nosila vodu iz bunara da spasi usjeve tokom suše — seljani su joj se smijali, ali jednog jutra na njenoj njivi ugledali su prizor koji ih je ostavio bez riječi. Šta se dogodilo?
„Vidi je, opet vuče kante! Prije će ona presušiti nego ta njiva ozelenjeti!“ dobacio je bogati gazda Refik, naslonjen na ogradu svoje kuće. Nekoliko muškaraca koji su sjedili ispred seoske prodavnice prasnulo je u smijeh. Na uskom putu ispod njih četrdesetpetogodišnja udovica Zumra Hasić nosila je dvije teške kante vode, a mokra haljina lijepila joj … Read more