Udovici su se smijali jer je prodavala kozje mlijeko da školuje kćerku — njen povratak utišao je cijelo selo.

Kad se bijeli autobus zaustavio pred seoskim domom, a iz njega izašla žena u jednostavnom tamnom kaputu noseći pod rukom debelu fasciklu, Kata Pavlović je još uvijek stajala iza svog malog stola s bocama kozjeg mlijeka. Imala je šezdeset dvije godine i već je navikla da se ljudi šale na njen račun. Tog jutra, na … Read more

Starac koji je čuvao zakopano zlato

U selu Gornja Luka postojala je priča koju su stariji ljudi pričali samo kada bi se vrata zatvorila, lampa ugasila i djeca otišla spavati. Govorili su da je negdje ispod sela zakopano zlato. Ne nekoliko novčića. Ne jedna stara kutija. Nego blago koje je, prema priči, pripadalo cijelom selu. Zlato su navodno sakrili seljani prije … Read more

Šapat vjetra i imena mrtvih

U malom bosanskom selu Zabrđe, između dvije visoke planine, živio je starac po imenu Hamid. Imao je osamdeset dvije godine i živio je sam u kući na kraju sela. Kuća je bila stara, sa drvenim trijemom koji je gledao prema šumi. Svake večeri, čim bi sunce zašlo iza planine, Hamid bi izašao na trijem, sjeo … Read more

Crveno nebo iznad sela

U selu Vranjevići ljudi su odavno vjerovali da priroda uvijek upozori čovjeka prije nego što mu nanese zlo. Nekada bi se ptice iznenada povukle u šumu. Nekada bi psi cijelu noć zavijali prema planini. A ponekad bi rijeka, bez ikakvog razloga, postala potpuno mirna. Ali niko nije znao šta znači ono što se dogodilo jednog … Read more

Krava koja je znala kada dolazi oluja

U selu Podgaj, skrivenom između visokih bosanskih planina i guste bukove šume, živjela je krava koju su svi zvali Zora. Nije bila najljepša krava u selu. Imala je veliku bijelu mrlju preko čela, jednu spuštenu ušnu školjku i neobičan pogled zbog kojeg su djeca često govorila da izgleda kao da razumije sve što joj ljudi … Read more

Otac je sinu govorio da ima dovoljno hrane, dok je prodavao alat da mu kupi knjige — kada se sin nenajavljeno vratio, na stolu je pronašao samo komad suhog hljeba i uplatnicu sa svojim imenom.

„Jeo sam, sine, ne brini“, govorio je Ilija Marković gotovo svake večeri kada bi ga sin Luka zvao iz Beograda, a u kuhinji njegove stare kuće kod Valjeva na stolu je često stajala samo šolja čaja i komad hljeba od prethodnog dana. Luka mu je vjerovao jer njegov otac nikada nije bio čovjek koji se … Read more

Siromašni otac godinama je nosio drva na leđima da sinu plaća sobu u gradu — na dodjeli diplome sin ga je izveo pred sve i pokazao njegove ispucale ruke.

Najveći strah Hasana Delića nije bio da će mu sin odustati od fakulteta, nego da će jednog dana saznati koliko puta je njegov otac s krvavim ramenima nosio drva niz planinu samo da bi na vrijeme poslao novac za malu sobu u Sarajevu. U selu iznad Olova svi su znali Hasana kao tihog čovjeka koji … Read more

Otac je prodao konja kojeg je odgajao od ždrijebeta da sin ne napusti školovanje — deset godina kasnije pred njegovom štalom zaustavila se prikolica, a iz nje se začulo poznato rzanje.

Kad je stari konj Vranac deset godina nakon prodaje zarzao iz zatvorene prikolice pred štalom Mehmeda Šarića, sedamdesetogodišnjak je ispustio cjepanicu iz ruke prije nego što su se vrata prikolice uopšte otvorila. Taj glas nije mogao zamijeniti ni s jednim drugim. Dvaput kratko, zatim jedno dugo, duboko rzanje zbog kojeg se nekada svako jutro palilo … Read more