Vlasnik zemlje ponizio je siromašnog mladića pred njegovom majkom — godinama kasnije saznao je ko je kupio zemlju koju je morao prodati.

by

Kada je sedamdesetogodišnji Safet Džanić jednog aprilskog jutra ušao u kancelariju notara u Lukavcu, mislio je da će tamo samo potpisati posljednje papire za prodaju zemlje koju je njegova porodica obrađivala gotovo četrdeset godina. Dugovi njegove poljoprivredne firme, dvije loše sezone i neuspjela investicija u hladnjaču doveli su ga do tačke na kojoj više nije … Read more

Izbacili su ga sa svadbe jer je došao u staroj odjeći — deset godina kasnije cijela porodica okupila se pred njegovim vratima.

by

Kada je četrdesetjednogodišnji Faris Dedić jednog hladnog martovskog jutra podigao roletnu na svojoj maloj radnji u Gračanici, pred vratima je zatekao ljude koje godinama nije vidio zajedno. Njegov amidža Halil stajao je prvi, pored njega supruga Azra, iza njih sinovi Nermin i Adis sa svojim ženama, dvije tetke, rođak Samir i još nekoliko članova porodice. … Read more

Majku su ismijavali jer je radila najteže poslove da sinu plati fakultet — jednog dana pred njenu trošnu kuću stigla je vijest koju niko nije očekivao.

by

Vijest koja je jednog septembarskog jutra stigla pred trošnu kuću šezdesetčetverogodišnje Senade Kapić nije došla u skupom automobilu, niti ju je donio njen sin iz inostranstva. Donijela ju je poštarica Alma na starom žutom skuteru. Senada je upravo slagala drva pod nadstrešnicu kada je Alma zaustavila skuter kraj kapije i podigla veliku službenu kovertu. „Senada, … Read more

Bogati stric odbio je posuditi novac za njegovo školovanje i nazvao ga gubitnikom — godinama kasnije upravo je on morao tražiti pomoć od tog dječaka.

by

Kada je šezdesetosmogodišnji Fikret Mehić jednog februarskog jutra ušao u malu kancelariju iznad apoteke u Gračanici, nije odmah sjeo. Ostao je kod vrata, skinuo kapu i nekoliko puta je okrenuo među prstima. Čovjek iza stola ustao je i pružio mu ruku. „Izvolite, striko.“ Fikret je podigao pogled. Pred njim je stajao tridesetdevetogodišnji Amar Mehić, dječak … Read more

Poštar koji je dostavljao pisma mrtvima

by

Poštar koji je dostavljao pisma mrtvima U jednom malom bosanskom selu, između visokih planina i guste šume, živio je stari poštar po imenu Mehmed. Mehmed je više od četrdeset godina svakog jutra obilazio isto selo. Znao je svaku kuću, svaki put i gotovo svako ime u njemu. Ljudi su ga voljeli jer je uvijek znao … Read more

Čovjek s druge strane rijeke

by

Čovjek s druge strane rijeke U malom bosanskom selu, između guste šume i hladne planinske rijeke, živio je starac po imenu Ismet. Bio je tih čovjek. Svako jutro ustajao je prije ostalih, pravio kafu i odlazio do rijeke. To mu je bila navika više od četrdeset godina. Sjedio bi na staroj drvenoj klupi, gledao vodu … Read more

Zvono koje niko nije smio čuti

by

Zvono koje niko nije smio čuti U dubokoj dolini, između gustih bosanskih šuma i visokih planina, nalazilo se malo selo koje je noću izgledalo potpuno drugačije nego danju. Danju je bilo mirno. Ljudi su radili na njivama, djeca su trčala između starih kuća, a iz dimnjaka se dizao tanki dim. Ali čim bi pala noć, … Read more

Ribar koji je iz rijeke izvukao svoje izgubljene stvari

by

Ribar koji je iz rijeke izvukao svoje izgubljene stvari U jednom malom bosanskom selu, pored mirne rijeke, živio je stariji ribar po imenu Hasan. Hasan je cijeli život provodio na vodi. Svako jutro prije izlaska sunca uzimao bi svoj stari čamac, mrežu i nekoliko udica, a zatim bi polako odlazio niz rijeku. Ljudi iz sela … Read more

Kokoš koja je nosila crno jaje

by

Kokoš koja je nosila crno jaje U jednom malom selu među bosanskim planinama živio je siromašni farmer po imenu Mehmed. Živio je sam u staroj kući na kraju sela. Imao je malu njivu, nekoliko kokošaka i staru drvenu štalu. Među njegovim kokoškama bila je jedna smeđa kokoš koju je nazvao Mara. Bila je sasvim obična. … Read more