Zlatno jaje staricine guske

Zlatno jaje staricine guske U jednom malom selu, daleko od velikih gradova, živjela je starica po imenu Mara. Živjela je sama u maloj kući na kraju sela. Nije imala mnogo novca, ali je imala jednu bijelu gusku o kojoj se brinula kao o članu porodice. Svako jutro, čim bi sunce izašlo, Mara bi otvorila vrata … Read more

Stari otac je mjesecima trpio poniženja da bi sačuvao mir u sinovoj kući — sve se promijenilo kada se sin jednog dana vratio ranije.

Kada se četrdesetšestogodišnji Faruk Selimović tog utorka vratio kući gotovo tri sata ranije nego inače, nije ni slutio da će nekoliko minuta kasnije prvi put vidjeti kako njegov sedamdesetdevetogodišnji otac živi dok njega nema. U firmi za distribuciju građevinskog materijala kod Živinica pokvario se glavni sistem za narudžbe i šef je radnike poslao kući. Faruk … Read more

Otac je usred zime odlučio vratiti se sam u svoju napuštenu seosku kuću — sinu nije htio reći šta ga je natjeralo da ode.

Kada je sedamdesetdevetogodišnji Avdo Šehić jedne januarske noći spustio stari kofer kraj ulaznih vrata i rekao sinu da se ujutro vraća u svoju seosku kuću, četrdesetosmogodišnji Samir najprije je pomislio da se otac šali. Napolju je snijeg padao već treći dan, temperatura se noću spuštala duboko ispod nule, a kuća u kojoj je Avdo nekada … Read more

Starac je sinu svakog dana govorio da je snaha dobra prema njemu — ali jedno pismo pronađeno ispod njegovog kreveta otkrilo je drugu priču.

Osamdesetogodišnji Mehmed Karić svakog je dana svom sinu govorio gotovo istu rečenicu: „Ne brini za mene, sine. Amira je dobra prema meni.“ Govorio bi to ujutro prije nego što bi četrdesetsedmogodišnji Adnan otišao na posao, ponovio bi kada bi ga sin nazvao tokom pauze, a često i navečer kada bi Adnan primijetio da mu je … Read more

Otac je svakog jutra izlazio iz kuće prije doručka — sin je vjerovao da ide u šetnju, sve dok ga nije odlučio pratiti.

Sedamdesetosmogodišnji Ismet Delić svakog jutra izlazio je iz kuće tačno nekoliko minuta poslije sedam, bez obzira na vrijeme. Obukao bi staru smeđu jaknu, stavio kapu, uzeo štap i tiho zatvorio vrata kako nikoga ne bi probudio. Njegov sin Almir mjesecima je vjerovao da otac tako održava kondiciju. Nakon smrti supruge i problema s koljenima, Ismet … Read more

Stari otac je počeo krišom skupljati ostatke hrane nakon večere — jednog dana sin ga je zatekao i prvi put pitao zašto.

Najviše ga je pogodio razgovor koji je slučajno čuo između Belme i njene sestre. Belma se žalila na račune i rekla: „Ne znam više ni koliko hrane odlazi. Kad u kući imaš još jednu odraslu osobu, sve nestane brže.“ Nije rekla ništa ružno o Osmanu. Ali njemu je ta rečenica bila dovoljna. Te večeri je … Read more

Starac je mjesecima skrivao modrice na rukama i šutio zbog sina — jedna komšinica je prva shvatila da nešto nije u redu.

Sedamdesetdevetogodišnji Salih Hadžić gotovo cijelo ljeto nije izlazio iz kuće bez košulje dugih rukava. Čak i kada bi se temperatura u njihovom selu nedaleko od Lukavca popela iznad trideset stepeni, rukavi su mu uvijek bili spušteni do zglobova. Sin Nermin nekoliko puta se našalio da će se otac „skuhati živ“, ali Salih bi samo odgovorio … Read more

Otac je tvrdio da radije jede sam u hladnoj kuhinji — sin nije znao da mu je neko zabranio mjesto za porodičnim stolom.

Kada je četrdesetosmogodišnji Miralem Bešić prvi put primijetio da njegov otac večera sam u maloj, negrijanoj kuhinji iza hodnika, nije tome pridavao veliku važnost. Sedamdesetdevetogodišnji Jusuf oduvijek je bio tvrdoglav čovjek koji je volio mir. „Babo, što ne jedeš s nama?“ pitao bi ga Miralem dok su njegova supruga Sanela i šesnaestogodišnja kćerka Ajla postavljale … Read more