Seljani su ga ismijavali jer je zbog kćerkinog školovanja ostao bez zemlje — godinama kasnije cijelo selo je gledalo šta se zaustavlja pred njegovim vratima.
Kada se jednog hladnog oktobarskog jutra veliki bijeli autobus zaustavio pred trošnom kućom sedamdesetdvogodišnjeg Osmana Hadžića u selu nedaleko od Kalesije, razgovori pred seoskom prodavnicom odjednom su utihnuli. Autobus nije pripadao redovnoj liniji; na bočnoj strani imao je znak univerziteta iz Sarajeva, a iza njega su se zaustavila još dva manja kombija. Osman je upravo … Read more