Mapa skrivena ispod poda
U jednom malom selu, okruženom zelenim poljima, gustom šumom i visokim planinama, živio je farmer po imenu Hasan.
Hasan je bio siromašan, ali vrijedan čovjek. Živio je sa svojom suprugom i malim sinom u staroj kući koju je naslijedio od svog djeda.
Kuća je bila veoma stara.
Podovi su bili od debelog drveta, zidovi su bili ispucali, a tokom jakog vjetra cijela kuća bi tiho škripala.
Mještani su često govorili da je Hasanov djed prije mnogo godina sakrio nešto vrijedno u toj kući.
Neki su govorili da je to zlato.
Drugi su vjerovali da je u pitanju stari porodični nakit.
Ali niko nikada nije pronašao ništa.
Hasan nije vjerovao tim pričama.
Sve dok jednog kišnog dana nije počeo popravljati pod u staroj sobi.
Dok je podizao jednu od dasaka, primijetio je da ispod nje nema zemlje.
Postojao je mali prazan prostor.
Hasan je spustio ruku unutra i napipao nešto tvrdo.
Izvukao je staru metalnu kutiju.
Kutija je bila prekrivena prašinom i rđom.
Na poklopcu nije bilo nikakvog imena.
Hasan ju je otvorio.
Unutra je pronašao požutjeli komad papira.
Bila je to mapa.
Na mapi je bilo nacrtano njegovo selo.
Tu su bili označeni stari bunar, crkva, šuma i nekoliko kuća.
Ali najčudnije je bilo to što je na sredini sela bio nacrtan veliki crveni znak „X“.
Ispod njega je pisalo:
„Ono što je zakopano pripada onome ko pronađe mapu.“
Hasan je bio uzbuđen.
Pomislio je da je konačno pronašao dokaz da su priče njegovih predaka bile istinite.
Te noći nije mogao spavati.
Čekao je da svi u kući zaspu.
Zatim je uzeo lampu, mapu i lopatu.
Prema mapi, mjesto je bilo blizu starog bunara na kraju sela.
Kada je stigao tamo, bilo je skoro ponoć.
Selo je bilo potpuno tiho.
Hasan je pogledao mapu.
Crveni „X“ nalazio se upravo ispred njega.
Počeo je kopati.
Nakon nekoliko minuta lopata je udarila u nešto metalno.
Hasan je kleknuo i rukama počeo uklanjati zemlju.
Ispod zemlje nalazila se velika stara drvena škrinja.
Srce mu je počelo snažno lupati.
Otvorio je škrinju.
Ali unutra nije bilo zlata.
Nije bilo nakita.
Nije bilo novca.
Bila je samo jedna stara knjiga.
Hasan ju je izvadio.
Na prvoj stranici bilo je napisano ime njegovog djeda.
Počeo je čitati.
Prva rečenica ga je odmah uplašila:
„Ako si pronašao ovu knjigu, onda si već napravio istu grešku kao ja.“
Hasan je nastavio.
Djed je napisao da je prije više od četrdeset godina pronašao isto blago.
Ali blago nije bilo zlato.
Bila je to tajna.
U selu je postojalo mjesto gdje su ljudi iz prošlosti skrivali svoje najveće tajne.
Ljudi koji su pokušali pronaći blago počeli su nestajati.
Djed je uspio pobjeći, ali je obećao da će mapu sakriti kako je niko više ne bi pronašao.
Hasan je zatvorio knjigu.
U tom trenutku iza sebe je čuo zvuk.
Kuc… kuc… kuc…
Okrenuo se.
Nije bilo nikoga.
Zvuk je ponovo došao.
Ali ovaj put iz škrinje.
Hasan je polako otvorio poklopac.
Na dnu škrinje nalazila se mala crna kutija.
Otvorio ju je.
Unutra je pronašao staru fotografiju.
Na fotografiji je bilo nekoliko muškaraca koji su stajali pored bunara.
Među njima je bio njegov djed.
Ali Hasan je primijetio nešto čudno.
Na fotografiji je bio i on.
Ne kao odrasli čovjek.
Već kao dječak.
Hasan je prestravljeno gledao fotografiju.
Nije razumio kako je moguće da je njegova fotografija bila tamo.
Na poleđini je pisalo:
„Ovo se događa svaki put kada neko pronađe mapu.“
Odjednom je čuo korake.
Neko je dolazio kroz travu.
Hasan je ugasio lampu i sakrio se iza starog drveta.
Nakon nekoliko sekundi ugledao je čovjeka.
Bio je to njegov komšija, najstariji čovjek u selu.
Ali starac nije došao sam.
Sa sobom je nosio još jednu lopatu.
Prišao je bunaru i tiho rekao:
„Ponovo je pronašao mapu.“
Hasan je prestao disati.
Starac je zatim izvadio malu kutiju iz džepa.
Na njoj je bilo urezano isto crveno slovo „X“.
Tada je Hasan shvatio da ovo nije bilo slučajno.
Neko je godinama čekao da neko pronađe mapu.
Ali najveći šok tek je dolazio.
Kada se starac okrenuo prema drvetu, Hasan je ugledao njegovo lice.
Bio je to čovjek sa fotografije.
Čovjek koji je prema pričama sela umro prije više od četrdeset godina.
Hasan je prestravljeno pobjegao kući.
Kada je stigao, njegova supruga je stajala na vratima.
U rukama je držala onu staru mapu.
Hasan je problijedio.
„Odakle ti to?“
Žena ga je pogledala i tiho rekla:
„Bila je ispod tvog jastuka.“
Hasan je pogledao mapu.
Crveni „X“ više nije bio kod bunara.
Sada je bio nacrtan na njihovoj kući.
A ispod njega je bila nova rečenica:
„Blago nikada nije bilo zakopano u selu.“
Hasan je podigao pogled.
Na posljednjoj stranici knjige, koju je još držao u ruci, pojavila se još jedna rečenica koju ranije nije bilo:
„Blago je osoba koja pronađe mapu.“
Te noći Hasan je shvatio strašnu istinu.
Mapa nije pokazivala gdje je sakriveno blago.
Mapa je pokazivala ko će biti sljedeći čuvar tajne.
A sada je na njoj bilo njegovo ime.